Pozdrav!
Kao što vidite, treba mi pomoć. Imam 17 godina, što znači da ne mogu voziti.

Uglavnom, već 4 mjeseca mislim da sam transrodna. Oduvijek mi se gadilo moje tijelo. Naime, od srama se nisam htjela čak 2 godine uopće fotografirati. Sada mi se tijelo još više gadi. Nikad nisam voljela "muške" poslove (npr. automehaničar, elektrotehničar, vodoinstalater itd.). Mogu se zamisliti kao žensko u budućnosti i odredila sam svoje novo ime (Karla). Ali, još nisam sto posto sigurna u sve to jer još nisam posjetila psihijatra. Ima li ikakav dobar psihijatar u Splitu? Ili možda neka grupa podrške?

Živim u Dalmatinskoj zagori i moja obitelj i rodbina je poprilično konzervativna (pogotovo mamina strana koja većinom živi u Hercegovini).
Svi su katolici, ja sam jedini ateist. Već sam rekla svojoj užoj obitelji da sam ateist i oni su to prlično dobro prihvatili. Kako će oni uopće prihvatiti da sam transrodna ? Kako ću ja uopće obaviti "coming out" ? Strah me da me ne odbace. Moja mama je saznala da se dopisivam s transrodnom ženom na Instagramu - tu ženu sam pitala za savjet (srećom, izvukla sam se iz toga laganjem).

Nakon što završim školu, željela bih negdje studirati i obaviti svoju tranziciju. Imate li ikakve preporuke? Najviše bi voljela studirati u Danskoj i tamo obaviti svoju tranziciju. Kakva je tamo situacija?

Treba mi pomoć. Hitno. Hvala vam unaprijed na odgovorima.