Pitanje: Što mislite je li moguće naučiti strani jezik da pričate kao materini ako ga krenete učiti u kasnijoj dobiti života? Puno puta sam čuo ovo pitanje i sam se zapitao nad istim. Što vi mislite je li iti jedan jezik koji učimo, a da nismo bilingualni (tj. da nismo odrasli ili živjeli cijeli život na području u kojem se jezik priča) moguće dovesti do razine na kojoj vam je materini? Da se ima ta spontanost u govoru bez potrebe da se stane i razmisli kako se izraziti ili sličnih problema. Sad ne pričam o problemima da nas netko ne razumije, već da nam je jezik stvarno toliko spontan da ne razmišljamo o gramatici ili formulaciji rečenica, već da nam to bude prirodno poput materinog jezika.