Pozdrav.

Student sam druge godine jednog društvenog fakulteta.
Prolazim krizu identiteta već duže vrijeme u kojoj se borim između nastavka studija i odustajanja. Prvu godinu sam završio zahvaljujući online nastavi, tj. ispitima. Jako pohvalno, znam.
Nemam snage ni volje nastaviti studij iako bih se itekako trebao truditi jer sam završio opću gimnaziju, a bez fakulteta šanse da uspijem dobiti ikakav "pošten" posao su gotovo nikakve. I s fakultetom je teško, kamoli bez njega danas.

Ne računam previše na svoju snalažljivost i sposbnost te priče kako su brojni uspjeli bez fakulteta jer... Nisam jedan od tih.

Oduvijek sam išao linijom manjeg otpora i provlačio se krajem osnovne i cijelu srednju. Imam velikih problema s koncentracijom, nemam postavljene ciljeve te nisam uopće motiviran. A i užasno sam lijena osoba te bih najradije da netko drugi nešto napravi za mene.

Zvučim razmaženo, no stvarno ne bih volio raditi poslove poput konobarenja ili skladišta jer sam prošle godine radio sličan posao i jedva sam čekao da završi zbog ljudi i cijele atmosfere, a radio sam mjesec dana.
Ne znam kako me to iskustvo ne može motivirati da nastavim studirati.

Opcija prebacivanja na drugi faks je trenutno jako mala jer me stvarno ništa specifično ne zanima, a pošto sam društvenjak, prirodni i tehnički faksevi otpadaju.

Svi savjeti što da napravim su dobrodošli, budite okrutni, slobodno.