Roman Meše Selimovića Derviš i smrt je jedan od najljepših balkanskih romana koje sam pročitao. Pun je različitih filozofskih pravaca i pitanja što ostvaruje dojam kaotičnog umovnog sukusa stvarnog individualca. Tome također doprinosi tehnika pripovijedanja, lik Ahmed Nurudin pripovijeda o sebi u stilu što naliči dnevniku ili životnom ljetopisu — Ahmed se čini kao opipljiva osoba. Zanimljivo je to da je Selimović roman pisao ispiriran vlastitom tragedijom. Brat mu je bio optužen za zločin koji nije počinio i ubijen. Meša je prenio svoju bol i bespomoćnost tog trenutka na papir, promijenio prostor i vrijeme događaja u doba Osmanskog Carstva te je nastalo remek-djelo književnosti. Moje je pitanje ako netko zna postoje li slični romani koji vrijede biti pročitani. (Selimovićeva Tvrđava mi je već na listi)