Pozdrav,

Potaknuta nekim temama ovdje i stvarima u privatnom zivotu odlucila sam priupitati za vasa misljenja. Iz manjeg sam i relativno konzervativnog grada gdje sam naucila neka ponasanja koja nisam sigurna je li mi sluze i dalje. Moj osjecaj je da ih radim iz neke sigurnosti ali dodje mi da se priupitam je li zbilja tako. Osobito se odnosi na neke stvari vezane za partnerske odnose. Primjerice, ne drzanje za ruke u javnosti, nikakav pda osim zagrljaja, igranja na kartu 'dobrih prijateljica' pred random poznanicima i sl. Imala sam losa iskustva u proslosti od verbalnih do fizickih napada, groznih komentara, traceva i ostalih stvari. Cini mi se nekako da je i dalje to problem kod nas al reko da provjerim kako je to kod vas. Meni je uvijek sigurnost partnerice na prvom mjestu te se vise bojim zbog nje nego zbog sebe pa zato kontroliram fizicki kontakt. Inace, ja sam aut od negdje 13 tako sam i uspjela imat svakojaka grozna iskustva s time. To kazem zato sto mislim da nije problem autohomofobija. Kako se nosite s time da gej parovi neke stvari 'ne rade' odnosno da ih ne mogu raditi bez straha? Mogu li ih raditi? Jeste li ih prihvatili kao dio igre? Posebice me zanima iskustvo i biseksualnih ljudi jer imaju iskustva obje vrste odnosa.