I koliko njih? Naravno, tu ne ubrajamo ljude koji vam isplaćuju plaću, zatim službe poput HR-a te organizacije koje moraju znati vašu plaću da bi vam pružili usluge (banke, kreditne organizacije).

Tema je pokrenuta inspirirana razgovorom s frendom koji je u tranziciji između poslova i smatra da mu je ponuđeno premalo u novoj firmi jer je za te novce mogao ostati na starom poslu.

U mojem slučaju, znaju roditelji (jer mi je bitno da su svjesni koliko mogu odvojiti za određene... hirove i pothvate - ne mama, neću ti platit obje vilice), znao je bivši dečko s kojim sam živio zajedno i još par bliskih prijatelja, ali samo zato jer smo razmijenili te informacije tijekom neke od kava.

Oduvijek mi je bilo intrigantno zašto je visina plaće tolika tabu tema. Zašto se potpisuje NDA, jasan mi je taj koncept poslovne tajne, te zašto se prakse, procedure, način operacije i slične stvari trebaju držati tajnim, ali mi nikad nije bilo jasno zašto bih morao tajiti koliko zarađujem? Zar ne bi evaluacija tržišta bila jednostavnija ako bi plaće bile javne? Jedino što mi pada na pamet što ide na ruku poslodavca, a to je prikrivanje naknade za različite djelatnike koji rade isti posao i imaju isti učinak. Povisiš plaću jednome, on sretan, drugi šuti, tehnički, sve strane sretne. Također razumijem i zašto ljudi ne govore svoje plaće čak iako ih ne vezuje NDA. Ili su plaćeni premalo, ili previše, pa te ne žele dovesti u neugodnu situaciju. Ovako, prilikom prijava za posao imaš doslovno samo svoje iskustvo i ballpark koji ti poslodavac daje na obrascu, pitam se zašto je ballpark. Govore kako visina plaće ovisi o tvojim kvalifikacijama i sposobnostima, but me thinks da je to baš prikladan način i dobar getaway da se konkretno kaže koliko ćeš zapravo dobiti.

Mislite li da plaće trebaju ostati privatna stvar, i ako da, zašto?

E, da, go ahead, krenite slobodno sa sugar daddy opaskama.