Još od tinejdžerskih godina trudim se sakriti svoju biseksulanu stanu i potreba za muškarce, ne samo od drugih već i od sebe, ulazio sam u nekoliko veza samo sa ženama bojeći se reakcije okoline i porodice i odbacivanja, moja iskustva iz osnovne i srednje škole gdje sam bio žrtva bullyinga, duboko su me pogodila i naučila da ne mogu sebi priuštiti ponovnu situaciju odbacivanja i potpune usamljenosti kao u to vrjeme.

Pored toga dolazim iz konzervativne i prilično religiozne obitelji koja mi je nametnula uverenje da su LGBT+ osobe grešnici i da bilo kakav odnos sa svojim poslom pretstavlja veliki greh.
Ova stajališta dodatno su pojačala otpor prema vlastitim potrebama i željama za partnera istog spola, stvarajući dubok unutarnji konflikt između ono šta osećam i ono šta su mi nametnuli.

Sada u sredini dvadesetih osećam se usamljeno zbog malog broja prijatelja koji nisu baš neki pravi prijatelji ali bojim se da ne izgubim i njih što Bih moglo dovesti do ponovni ulazak u stanje nalik onom iz osnovne i srednje škole jer se bojim neuspeha i odbacivanja zbog neku moju socijalnu anksioznosti i potencijalni neuspeh u socijalnim interakcijama.

Moja potreba partnera istog spola je duboko povezana sa mojim unutrašnjim emocionalnim i seksualnim željama koja se više i više razvijala tokom vremena, osećam da je ova potreba jedna od ključnih za moje emocionalno ispunjenje i sreću jer me privlaci intimnost i bliskost koju mogu ostvariti sa nekim istog spola. Ova privlačnost nije samo seksualne prirode već uključuje i duboku emocionalnu povezanost i razumijevanje koje mogu postići samo sa partnerom istog spola, Ovo ne znači da ne cjenim odnos sa ženama već već da osećam da moje istinske želje i identitet najbolje izražavaju i ispunjavaju takvim odnosima.
Unatoč tome zbog socijalnih i obiteljskih pritiska koji su mi stvorili stavove protiv LGBT zajednice doveden sam u situaciju gdje ne mogu živjeti svoju stvarnu prirodu. Ova interna borba između ono što ja osećam i ono šta su mi nametnuli stvara dubok emocionalni konflikt.

Kako vrjeme prolazi sve jasnije shvaćam sa ako ne preduzmem korake kako bih živeo svoj život u skladu sa svojim stvarnim potrebama i željama, bez partnera kojeg stvarno trebam, zauvijek ću ostati u svom krugu bez emocionalne ispunjenosti, ako nastavim skrivati svoje potrebe verojatno ću zauvek ostati živjeti u strahu i nesigurnosti.

Ako moze neki savjet kako da preduzmem kontrolu nad svojim životom i kako da se oslobodim straha od odbacivanja i živim ono što jesam.