Arthur Schopenhauer je dao svoje viđenje nacionalnog ponosa:

On otkriva pomanjkanje individualnih kvaliteta pojednica kojima bi se dotični mogao ponositi jer inače ne bi trebao pribjeći onima koje dijeli s milijunima drugih. Najjeftiniji oblik ponosa jest nacionalni ponos.

Postoji nebrojeno ljudi, što poznatih osoba, što onih koji su kratkotrajno bili po novinama i portalima, koji se ponose svojim nacionalnim identitetom. Neki zbog njega idu na utakmice i tuku se navijačima druge države. Drugi su Facebook ratnici i svađaju se u komentarima o tome tko je veći Hrvat/Srbin/ini. Političari s imenom države na ustima kradu novac i kunu se u zastavu i nezaobilaznu krunicu.

Postoje drugi kojima je na drukčiji način stalo do domovine. Oni aktivizmom i političkim angažmanom pokušavaju očistiti kaljužu koja je njihova država postala. A neki jednostavno umorni odlaze u drugu državu.

Što vi mislite o nacionalnom ponosu? Što je on zapravo? Koliko je on dobar ili loš? Je li isplativo javno arlaukati da si ti Francuz/Kinez? Mislite li da je to nešto što bi trebalo biti važno u društvu? Je li netko tko je izuzetno ponosan na nacionalnost vrijedniji od nekoga kome to ne predstavlja važnu stavku u životu?