Mene zanima, koji je smisao ljubljenja i dijelenja fizičke intime s osobom za koju nisi siguran da ćete ostati skupa do kraja života. Ne pričam o zabavi nego "dating to marry" pristup. Naravno, ništa nije sigurno, ali zato treba postojati povjerenje u takvo nešto da će to biti moguće.

Isto tako, koji je zapravo smisao probavanje seksa s nekim prije ulaska u vezu, brak ili šta već, za bilo koji ozbiljniji odnos? Razumijem tehnički odgovor na to pitanje, da prvo moraš probati pa vidjeti jeste li seksualni kompatibilni, da bi mogli ući u vezu. Ali kako je uopće moguće opustiti se s nekim, ako znaš tj misliš, da će tvoj "performans" u seksu biti najbitniji i presudujuci faktor, u vezi vašeg ulaska tj ne ulaska u vezu.

Je li smatrate da bi veze više funkcionirale, ako bi se primjerice dvoje ljudi koji se međusobno privlače, jako dugo poznavali, bez seksa i fizičke intime. Jer bi onda osobe mogli razmišljati o svemu prilično hladnije glave? Ne bi primjerice bilo seksa koji bi im mogao razmutiti um i dovesti ih do iluzije da su kompatibilni. Jer meni se iskreno čini kao da se puno današnjih veza bazira ugl isto na kratkotrajnoj zabavi, samo sa odgođenim rokom "kušnje"