Nalazim se u srednjim dvadesetima i do nedavno sam bio potpuno usmeren prema ženama, odbijajući priznati samom sebi da su me zapravo privlačili muškarci. Nedavno konačno sam skupio hrabrosti i suočio sam se s tom istinom o sebi, no od tada me prati snažan osećaj krivnje zbog onoga tko sam.

Teško je opisati zašto se tako osjećam, možda je to zbog društvenih normi, možda zbog očekivanja obitelji koja napomenuti je previše orijentisana prema religiju, ili mog unutarnjeg konflikta između onoga šta osjećam i onoga šta sam mislio da „Treba" da osjećati. Iako sam na neki način olakšao dušu priznavši to sebi, Osjecaj krivnje mi često ne dopušta da se opustim i prihvatim sebe takvog kakav jesam i konačno da uradim i zadnji korak da počnem vezu sa muškarcem i upustiti se u seksualne odnose.

Zato sam odlučio ovdje postaviti temu kraj ljudima koji možda prolaze kroz slične situacije, podeliti svoje mišljenje i pitati vas

Kako ste se vi nosili sa osećanjem krivnje, ako ste ga ikada osetili zbog svoje seksualnosti ?
Šta je kod vas izazvao takvih emocija, obiteljski pritisak, društvene norme ili možda nešto drugo ?
Koji su vam koraci pomogli da se oslobodite osećanjem krivnje i da s ponosom prihvatite ono što jeste ?