mislim da nam stvarno treba jedna tema o lezbijskim stereotipima koje smo proživjele kao akterice ili nevine žrtve

pa krenimo

prije par godina izašla sam iz dost ozbiljne veze i počela dejtat, onak chill, neobavezno. i nekako se spetljala s jednom osobom koju sam znala od prije, al i dalje sve opušteno... u nekom trenu se to neozbiljno počelo pretvarat u ozbiljnije nego što smo mislile i spomene ona meni kako već neko vrijeme ima neku međunarodnu online romansu, ali ništa previše važno, samo za ubijanje vremena, te najavi da će je raskinut jer eto, stvari među nama se događaju. ja rekoh okej. i prošlo par dana, ona to probala raskinut, druga strana popizdila i to se krenulo razvlačit... ja ništ, čekam, dajem prostora jer kontam da nije bilo baš tako nevažno koliko je ova prezentirala.

kako je bila pandemijska godina, taman su krenuli zatvarat granice. to je potaknulo ovu "romansu" da se spakira i doslovno u jebenom lockdownu prijeđe preko 3 državne granice i nacrta se ovoj "mojoj" na vratima, jer #jebenelezbe. "moja" je znala da to planira, ali mi nije rekla jer nije mislila da će uspjet, tako da sam o razvoju situacije informirana dok se ova praktički useljavala s njom.

ova me opet uvjeravala da je sve okej, da će raskinut s njom uživo, ja, glupača, opet rekla okej. long story short, romansa je sa sobom donijela kovid, raskinule naravno nisu već su još naredne 3 godine bile i živjele zajedno, a ova "moja" je mene pokušavala držat na stand by dok nisam popizdila i sterala sve u tri lepe. puno kasnije nego što sam trebala jel.