Zar ti nije dosadna činjenica da svi počinjemo izgledati isto? Kupujemo iste proizvode za njegu kože, uzimamo iste hobije, odijevamo se isto, koristimo isti sleng i istu muziku za objavljivanje storija. Usudio bih se reći da su i naši intimni životi jednako neoriginalni. Čak se čini da i kritičari, koji bi trebali preporučivati i usmjeravati kulturni diskurs na "underrated" remek djela bave s istih šest djela iz aktualne award sezone. Ljudi su nekada bili vođeni svojim moralnim kompasom; sad ih vode algoritmi. Nekada utočište različitosti, sada propast masovne potrošnje, ali gdje su nestale subkulture? Ako svi gledamo istih deset isječaka na TikToku, ista tri filma Yorgosa Lanthimosa kako ikad možemo očekivati individualnost? Svi imamo istu mogućnost otkrivanja različitih informacija zašto se onda vrtimo u echo chamberu? Jesmo li prestali preispitivati odakle dolazi naš ukus? Ne plaši li te ružnoća toga da nisi drugačiji ili se smatraš totalnim iduvidualcem? Koliko si TI stvarno TI, a koliko si samo proizvod onoga što si konzumirao online? Da li je ovo GenZ ili sve vječni problem?