"Gradi kuću na granitu. Pod granitom mislim tvoju prirodu koju mučiš na smrt, ljubav u svom djetetu, tvoje žene san o ljubavi, tvoj vlastiti san o životu kad bio si šesnajst. Zamijeni svoje iluzije trunkom istine. Izbaci svoje političare i diplomate! Uzmi sudbinu u svoje ruke i gradi svoj život na stijeni. Zaboravi na svog susjeda i pogledaj u sebe! Tvoj susjed, isto tako, će biti zahvalan. Reci svojim kolegama radnicima po cijelom svijetu da više nisi voljan raditi za smrt nego samo za život. Umjesto da sjatiš se na smaknuća i vičeš huraaa, huraa, načini zakon za zaštitu ljudskog života i njegovih blagoslova. Takav zakon će biti dio granitne osnove na kojoj tvoja kuća leži. Zaštiti ljubav svoje male djece protiv napada lascivnih, frustriranih muškaraca i žena. Zaustavi usta zlih starih djevica; izloži nju javnosti ili ju pošalji u zavod za preodgajanje umjesto mladih ljudi koji čeznu za ljubavi. Nemoj pokušavati nadići svog eksploatera u eksploataciji ako imaš priliku postati šef. Odbaci svoje lastine repove i cilindre, i prestani tražiti potvrdu da možeš grliti svoju ženu. Udruži snage sa svojom vrstom u svim zemljama; oni su kao i ti, i u dobru i u zlu. Pusti svoje dijete rasti kako ga priroda (ili 'Bog') namjerila. Ne pokušavaj improvizirati na prirodi. Nauči razumjeti ju i štiti ju. Idi u knjižnicu umjesto na šampionski meč, odi radije u strane zemlje nego na Coney Island. I prvo i prije svega, misli ravno, vjeruj tihom unutrašnjem glasu koji ti govori što da činiš. Ti držiš svoj život u svojim rukama, ne povjeravaj ga nikome drugome, najmanje od svih tvojim izabranim vođama. BUDI ŠTO TI JESI! Svi veliki ljudi su to ti rekli."

"Ma čuj ti reakcionarnog sitno-buržujskog individualistu! Zar ne zna on da povijest ima svoj nepovratni tijek i svoj koš za smeće, gdje će on završiti! 'Znaj sebe', kaže on. Buržoasko smeće! Revolucionarni proletarijat svih zemalja - vođen našim voljenim vođom, ocem svih ljudi, svih Rusa, Prusa i Pan-Slavena - osloboditi će ljude! Dolje individualisti i anarhisti!"
Živio otac svih ljudi i Slavena! Huraaa ... huraaaa! Slušaj me, mali čovječe, ja vidim da nevolje ti se spremaju.
Ti si u procesu preuzimanja; ti to znaš i treseš se na pomisao. Stoljećima ćeš ubijati svoje prijatelje i pozdravljati führere svih nacija, svih proletera, Rusa, i Prusa. Godina za godinom. ti ćeš pozdravljati jednog gospodara za drugim. Nećeš čuti jecanje svojih beba, uzdahe tvojih adolescenata, prigušenu čežnju tvojih žena ili muževa, ili, ako čuješ, odbaciti ćeš to kao buržoaski individualizam. Stoljećima ćeš prolivati krv umjesto da čuvaš život, uvjeren da krvnikovom pomoći ti gradiš svoju slobodu. Dan za danom, godina za godinom, nalaziti ćeš sebe do ušiju u gnoju. Stoljećima ćeš hrliti čuti Velika Usta, slaviti njegove riječi i povijati se njegovim zlim dražima, ali ćeš biti slijep i gluh na pozive svog vlastitog života. Jer ti se bojiš života, mali čovječe, smrtno bojiš. Ti činiš najbolje što možeš da ubiješ ga, u vjeri da gradiš "socijalizam" ili "državu" ili "naciju" ili "slavu Božju". Ti nećeš znati, ti nećeš htjeti znati da ono što stvarno gradiš, dan za danom, sat za satom, je tvoja vlastita bijeda; da ti ne razumiješ svoju djecu, da uništavaš njihovu kičmu prije nego mogu stati neustrašivo uspravno; da kradeš ljubav; da lud si za novcem i gladan moći; da držiš psa jer si odlučan biti nečiji "gospodar". Stoljećima ćeš ponavljati svoje greške dok ti i tvoja vrsta ne umre masovnom smrću, žrtvama univerzalne socijalne bijede; dok užas tvoje egzistencije ne zakreše prvu slabu iskru samorazumijevanja u tebi. Tada, vrlo polako, pažljivo pipajući oko sebe svoj put, ti ćeš naučiti potražiti i naći svog prijatelja. čovjeka od ljubavi, rada, i znanja. Tada ćeš naučiti razumjeti, poštovati i davati mu počast. Tada ćeš shvatiti da knjižnica je od veće suštine za tvoj život od šampionskog meča, da kontemplativna šetnja po šumarku je bolja od paradiranja, iscjeljivanje bolje od ubijanja, oslanjanje na sebe bolje od oslanjanja na naciju, i blago govoreća umjerenost bolja od izvikivanja, domoljubnog ili drugog.

Misliš da cilj opravdava sredstva, kako god zla. Ja ću ti reći: Cilj je sredstvo kojim ga postižeš. Današnji korak je sutrašnji život. Veliki ciljevi ne mogu se postići niskim sredstvima. Dokazao si to u svim svojim društvenim prevratima. Zlonamjernost i nehumanost sredstva čine te zlim i nehumanim i čine cilj nedostižnim.
"Kako, onda," čujem te pitati, "ću postići moj cilj, bilo da je to kršćanska ljubav, socijalizam ili američka demokracija?" Tvoja kršćanska ljubav i tvoj socijalizam i tvoja američka demokracija su ono što činiš svaki dan, tvoj način mišljenja svaki sat, grljenja tvog životnog suputnika i voljenja tvoje djece; oni su tvoj stav socijalne odgovornosti prema tvom poslu, tvoja odrešitost ne postati kao ugnjetavači života koje tako mrziš.
Ali ti, mali čovječe, zlorabiš slobodu koju su ti dodijelile demokratske institucije; ti činiš najbolje što možeš da razoriš te insititucije umjesto da im daš čvrst korijen u svom svakodnevnom životu.
Vidio sam te kao njemačkog izbjeglicu koji zlorabi švedsku gostoljubivost. U to doba si još uvijek perspektivni vođa svih bijednih na zemlji. Sjećaš li se institucije švedskog stola? Oh da, sjećaš. Ti znaš na šta mislim! Može li tvoje pamćenje biti tako kratko? Onda ću te podsjetiti.
Švedi imaju velikodušan običaj staviti lonce napunjene dobrim stvarima za jelo na stolove u njihovim blagovaonicama i pustiti gosta slobodnim uzimati koliko želi. Za tebe taj običaj je bio čudan i nov. Bilo je van tebe da itko može vjerovati u ljudsku decentnost. Rekao si mi sa zlobnom razdraganošću da namjerno nisi cijeli dan jeo da bi mogao se natovariti punim besplatne hrane uvečer.
"Bio sam gladan kao dijete ..."
Znam to, mali čovječe; vidio sam te kako ideš gladan i znam što glad jest. Ali ono što ti ne znaš, ti budući spasioče uznika gladi, je da krađom sa švedskog stola ti perpetuiraš svoju dječju glad milion puta. Postoje neke stvari koje se ne rade. Kad primaš gostoljubivost, ne kradeš srebrne žlice, ili domaćinovu ženu, ili njegov švedski stol! Nakon pada Njemačke vidio sam te sjediti na klupi u parku, napola izgladnio. Rekao si mi da "Crvena Pomoć", organizacija za pomoć tvoje partije svih bijednih na zemlji, odbila ti je pomoći jer nisi mogao dokazati da si član partije. Izgubio si svoju partijsku knjižicu. Tvoji vođe svih gladnih klasificiraju gladne kao crvene, bijele i crne. Mi, s druge strane, ne činimo razlike: mi priznajemo samo jednu stvar: gladni organizam.
To je kakav si ti u malim stvarima.
U velikim stvarima ti si jednak, mali čovječe.
Namjerio si protjerati kapitalističku eksploataciju iz svijeta, završiti s kapitalističkim zanemarivanjem ljudskog života i postići priznavanje tvojih prava. Istina je da eksploatacija, prezir prema ljudskom životu, nezahvalnost su s nama pred stotinu godina već. Ali u to doba isto tako je postojalo poštovanje za velika dostignuća, postojala je odanost i zahvalnost za darovatelje velikih povlastica. Kad pogledam oko sebe danas, mali čovječe, ja vidim tebe na poslu.
Gdje ti si instalirao svoje male vođe, eksploatacija je akutnija nego pred stotinu godina, zanemarivanje tvog života brutalnije, i određena prava koja prije su bila priznavana, nestala su potpunoma.
A ti se još uvijek boriš da instaliraš svoje vlastite vođe, izgubio si svo poštovanje za dostignuća; umjesto toga kradeš plodove teškog rada tvojih velikih prijatelja. Ti ne znaš što je to priznati povlasticu, jer misliš da ako priznaš ili poštuješ bilo što, ti više ne bi bio slobodni Amerikanac ili Rus ili Kinez. Ono što hito si uništiti cvjeta više nego ikad, a ono što htio si sačuvati i čuvao kao svoj život, to si uništio. Za tebe odanost je "sentimentalnost" ili "sitnobužoaski običaj"; poštovanje dostignuća je puzajuće služinjstvo.Ono što ne uspijevaš primijetiti je da ti pužeš tamo gdje bi trebao prezirati i nezahvalan si gdje trebao bi biti odan.
Ti vidiš sve naglavačke, i misliš da to će te odvesti u zemlju slobode. Jednom ćeš probuditi se iz svoje noćne mȍre, mali čovječe, i shvatiti da ležiš bespomoćno na zemlji, jer ti kradeš od davaoca i daješ lopovu. Zamijenio si pravo slobode govora i kritike za pravo da razvaljuješ svoje labrnje i pričaš glupe viceve. Ti hoćeš kritizirati ali ne i biti kritiziran, i kao rezultat ti si razderan u komadiće i upucan. Ti hoćeš napadati bez da sebe izložiš napadu. To je zašto ti uvijek pucaš iz zasjede.
"Policija! Policija! Je l' njegova putovnica ispravna? Je l' on stvarno doktor medicine? Njegovo ime nije u Who's Who, a Medical Association je protiv njega."

Policija te neće nikamo dovesti, mali čovječe. Oni mogu uloviti lopova i regulirati promet, ali oni ne mogu niti ti dati slobodu niti očuvati ju. Ti sam si razorio svoju slobodu i nastavljaš razarati ju sa žaljenja vrijednom konzistentnošću. Prije Prvog Svjetskog Rata nije bilo putovnica. Mogao si prijeći bilo koju granicu kako si htio bez formalnosti. Rat za "mir i slobodu" uveo je putovnice. Ako si htio putovati dvije stotine milja u Evropi, morao si napisati molbu konzulatima deset različitih zemalja za dozvolu. Danas, nakon drugog "rata da završi sve ratove", to je još uvijek slučaj, kao što nema sumnje će biti i nakon trećeg i osmog "rata da završi sve ratove".

"Jesi li čuo to?On baca ljagu na moj ratnički duh, na čast i slavu moje zemlje!"
Budi miran, mali čovječe! Postoje dvije vrste zvuka: zavijanje oluje na vrhu planine, i tvoje prdenje! Ti prdiš i misliš da mirišeš kao ljubičice. Ja zacjeljujem tvoje psihičke boli, a ti pitaš da li sam u Who's Who. Ja razumijem tvoj rak, a tvoj mali Health Comminssioner zabranjuje mi eksperimentirati na miševima. Ja učim tvoje liječnike da razumiju tvoj slučaj, a tvoja Medical Association me prijavljuje policiji. Ti patiš od mentalnog rastrojstva, a oni primjenjuju elektro šokove, baš kao što Srednjem Vijeku bi oni primijenili zmiju ili lance ili bič.
Bolje budi miran, mali čovječe! Tvoj život je naprosto previše jadan. Ne mogu se nadati spasiti te, ali ću završiti ono što imam za reći ti, čak i ako juriš k meni, s kapuljačom preko glave i maskom preko lica, užetom u tvojoj okrutnoj, krvavoj ruci da objesiš me njime. Mene ti ne možeš objesiti, a da ne objesiš sebe. Jer ja sam tvoj život, tvoje osjećanje svijeta, tvoja humanost, tvoja ljubav, i tvoja radost u stvaranju. Ne, ti ne možeš objesiti me, mali čovječe. Nekoć sam te se plašio, baš kao što sam nekoć imao suviše vjere u tebe. Ali od tada, ja sam se izdigao iznad tebe. Danas, ja vidim te iz perspektive tisućljeća, naprijed i nazad u vremenu. Ja hoću da ti izgubiš strah od sebe. Ja hoću da ti živiš sretnije, pristojnije; hoću da budeš živo tijelo umjesto ukočena, da voliš umjesto mrziš svoju djecu, da činiš ženu sretnom umjesto da ju podrvgavaš "bračnom" mučenju. Ja sam tvoj liječnik, i obzirom da ti nastanjuješ ovaj planet, ja sam planetarni liječnik; nisam niti Njemac, niti Židov, niti Talijan; ja sam građanin Zemlje. Ali ti imaš oči samo za Američke anđele i Japanske vragove.
"Zaustavite ga! Istražite ga! Da li je on dobio dozvolu prakticirati medicinu? Izdajte kraljevsku odredbu kojom mu se zabranjuje prakticitranje bez dozvole kralja naše slobodne zemlje. On provodi eksperimente u vezi s mojom funkcijom zadovoljstva! Bacite da u tamnicu! Deportirajte ga!"
Ja sam sebi priskrbio pravo provoditi moj rad. Nitko ga ne može meni dodijeliti. Ja sam utemeljio novu znanost koja nakon duga vremena konačno čini mogućim shvatiti tebe i tvoj život. Kao što zasigurno stotinama godina ti si prianjao uz druge doktrine kao zadnji oslonac u času svoje opasnosti, tako ćeš doći nazad mojoj za deset, stotinu ili tisuću godina. Tvoj Health Commissioner nema moći nadamnom, mali čovječe. On bi bio kadar utjecati na mene samo kad bi imao hrabrosti priznati istinu. Ali on nema hrabrosti. To je zašto, kad on se vrati u svoju vlastitu zemlju, objavljuje da sam bio zatvoren u umobolnicu i zašto on imenuje neznalicu, koji je pokušao pobiti postojanje funkcije zadovoljstva lažnim eksperimentima, Inspector General of Hospitals. Ali sve to ne sprečava me od toga da pišem apel tebi, mali čovječe. Da li ti trebaš dalji dokaz da tvoji "autoriteti" su nemoćni? Tvoji specijalisti, tvoji pročelnici za zdravstvo, i tvoji profesori bili su nesposobni nametnuti svoju zabranu na objašnjenje tvog raka. Oni izričito su zabranili mi proučavati ga, i rasjecati ga i podvrgavati ga mikroskopskoj analizi, ali ja sam nastavio ravno dalje. Njihova putovanja u Englesku, i Francusku da obezvrijede moj rad pokazali su se bespolodnima. Oni su još uvijek zapleteni u patologiju. Ali, ja, mali čovječe, često puta sam spasio tvoj život.
"Kad uzdignem moje vođe svjetskog proletarijata na vlast u Njemačkoj, ja ću postaviti ga uza zid! On je oklevetao našu proletersku omladinu. On kaže da sposobnost proletarijata za ljubav je oštećena kao ona buržoazije. On pretvara moje bojovne omladinske organizacije u kupleraje. On kaže da ja sam životinja. On razara moju klasnu svijest!"
Da, ja razaram tvoje ideale, one ideale koji te koštaju tvog razuma i koštati će te tvog života. Ti si nevoljan vidjeti svoj veliki ideal, osim u ogledalu, gdje ne možeš ga uhvatiti. Ali samo istina u tvojoj stvarnoj šaci te može učiniti gospodarem ovog svijeta!

"Izbacite ga iz zemlje! Učinite mu život nepodnošljivim! On obezvređuje red i zakon. On je špijun kojeg plaćaju moji smrtni neprijatelji! On je kupio kuću s Moskovskim (ili Berlinskim) zlatom!"
Ti ne shvaćaš, mali čovječe! Mala žena se bojala miševa. Bojala se da miševi će podvući se pod njenu suknju i među njene noge.Ona ne bi imala takove fobije da ikada je znala za ljubav. Ona je bila moj susjed. Ona je znala da imam miševe u podrumu. Putem mog rada na miševima, naučio sam razmjeti tvoj rak. Jadna mala žena pritišće te, mali čovječe, koji, kako se desilo, si moj stanodavac, da me izbaciš. Oboružan svojom velikom hrabrošću, nabujalim idealizmom i moralnošću, ti si mi dao obavijest o izbacivanju. Morao sam kupiti kuću; to je bio jedini način na koji sam mogao nastaviti ispitivanja na miševima, bez da budem zlostavljan tvojim kukavičlukom. I šta si ti napravio, mali čovječe? Kao ambiciozni mali javni tužilac, ti si odlučio upotrijebiti mene, prominentnu figuru široko smatranu opasnom, da bi napravio napredak u svojoj karijeri. Ti si rekao da sam ja Njemački ili Ruski špijun. Dao si me uhapsiti. Ali bilo je vrijedno vidjeti te na raspravama na mojim suđenjima, kako crveniš se do korijena tvoje kose. Bio si tako patetičan da me te bilo žao. I kad su tvoji tajni agenti pretraživali moju kuću tražeći "inkriminirajući materijal", stvari koje su govorili o tebi nisu bile lijepe.

Kasnije, sresti ću te opet, ovaj puta u osobi malog suca u Bronxu s visokim ambicijama i nesigurnom budućnosti. Napravio si poantu od toga što imao sam knjige Lenjina i Trockog u mojoj knjižnici. Ti nisi znao za što knjižnica jeste, mali čovječe. Rekao sam ti u lice da ja također imam i Hitlera i Budu i Isusa i Goethea i Napoleona i Casanovu u mojoj knjižnici, i objasnio da bi razumio emocionalnu kugu čovjek ju mora pomno sagledati sa svih strana. To je bila novost za tebe, mali suče.
"Bacite ga u tamnicu! On je fašist! On prezire ljude!"
Ti nisi "ljudi", mali čovječe. Ti si onaj koji prezire ljude, jer ti ne radiš za njihova prava nego za svoju karijeru. To ti je također bilo rečeno bilo kojim brojem ljudi velika srca. Ali ti nikada ih nisi čitao, u to sam siguran. Ja pokazujem poštovanje za ljude navlačeći na sebe ozbiljnu opasnost reći im istinu. Mogao bih isto tako igrati bridge s tobom i prepričavati glupe viceve. Ali ja ne bih sjedio za istim stolom s tobom. Ti si jadni advokat Declaration of Independence.
"On je Trockist! Bacite ga u zatvor! On je za ništa valjao Crveni, on uznemirava ljude!"
Smiri se, mali čovječe. Ja ne uznemiravam ljude, ja pokušavam pokrenuti tvoje samopouzdanje i čovječnost, a ti ne možeš podnijeti to, jer hoćeš napraviti karijeru i osvojiti glasove, tako da bi postao sudac visokog suda ili vođa svjetskog proletarijata. Tvoja pravda i tvoje vođstvo, mali čovječe, su uže oko vrata čovječanstva. Šta si načinio Woodrow Wilsonu, tom velikom topla srca čovjeku? Za tebe, ako si sudac u Bronxu, on je bio "ludi idealist"; ili ako si nadolazeći vođa svjetskog proletarijata, on je bio "kapitalistički krvopija". Ubio si ga, mali čovječe, svojom indeferntnošću, svojim glupim govorom, svojim strahom od svoje nade.
Ti gotovo da si ubio i mene, mali čovječe!
Sjećaš li se mog laboratorija prije deset godina? Uzeo sam te kao asistenta. Bio si nezaposlen. Netko te preporučio kao izuzetnosg socijalista, člana vladine partije. Vukao si dobru plaću i bio slobodan u svakom smislu te riječi. Zvao sam te na naše konferencije, jer sam vjerovao u tebe i tvoju "misiju". Sjećaš li se, mali čovječe, što se desilo zatim? Sloboda ti je ušla u glavu. Dan za danom, vidio sam te kako lutaš uokolo s lulom u ustima, ne radeći ništa. Zašto nisi radio? Nisam to mogao shvatiti. Ujutro kad bih došao u laboratorij, čekao si provokativno na moj pozdrav. Ja volim pozdravljati ljude prvi, mali čovječe. Ali kad netko čeka moj pozdrav, to čini me ljutim, jer iz tvoje točke gledišta, ja sam bio tvoj senior i tvoj poslodavac. Pustio sam te zloupotrebljavati tvoju slobodu još nekoliko dana. Onda sam razgovarao s tobom. U suzama si priznao da se naprosto ne možeš prilagoditi novim uvjetima. Nisi naviknut na slobodu. Na tvojim pređašnjim poslovima nije ti bilo dozvoljeno pušiti u šefovoj prisutnosti; smio si govoriti samo kad se s tobom govorilo, ti budući vođo svjetskog proletarijata. I sada kad ti je dana stvarna sloboda, postao si drzak, i provokativan. Jer sam razumio te, nisam te najurio.Onda si ti otišao i rekao nekom seksualno apstinirajućem sudskom psihijatru o mojim eksperimentima. Ti si bio tajni doušnik, jedan od prezirnih hipokrita koji su pokrenuli novinsku kampanju protiv mene. To je kakav si ti, mali čovječe, kad dana ti je sloboda. Ali, suprotno tvojoj namjeri, tvoj progon mene, unaprijedio je moj rad za deset godina.
Gledajući sve to, ja želim ti zbogom, mali čovječe. Neću te služiti više, odbijam da moja briga za tebe me muči polagano do smrti. Ti me ne možeš slijediti u daleka mjesta kamo odlazim. Bio bi prestravljen na smrt da čak i naslutiš što budućnost ti sprema - jer besumnje ti si u procesu nasljeđivanje Zemlje, mali čovječe! Moje daleke osame su dio tvoje budućnosti. Ali za sada ja ne želim te kao suputnika. Kao suputnik ti možda bi bio uredu u klupskim kolima, ali ne tamo kamo ja idem.
"Ubijte ga! On prezire civilizaciju koju ja, mali čovjek na ulici, sam izgradio. Ja sam slobodni građanin slobodne demokracije. Huraaa!"
Ti nisi ništa, mali čovječe! Ništa štogod! Nisi izgradio ovu civilizaciju, nju su izgradili nekolicina tvojih pristojnijih gospodara. Čak i ako si graditelj, ti ne znaš što gradiš. Ako bih ja ili netko drugi rekao, "Preuzmi svoju odgovrnost za ono što gradiš", nazvao bi me izdajnikom proletarijata i pohrlio Ocu Svih Proletera, koji ne govori takove stvari.
Ti nisi slobodan, mali čovječe, i nemaš niti najblaže ideje što sloboda jeste. Ti ne bi znao kako živjeti u slobodi. Tko je doveo kugu na vlast u Evropi? Ti, mali čovječe! I u Americi? Pomisli na Wilsona!
"Slušajte ga! On optužuje mene, malog čovjeka! Tko sam ja? kakovu moć ja imam da se miješam s Predsjednikom Sjedinjenih Država? Ja vršim moju dužnost i slušam naredbe. Ja se ne petljam u politiku."
Kad vučeš tisuće muškaraca, žena i djece u plinske komore, ti samo slušaš naredbe. Je l' to u redu, mali čovječe? I ti si tako nevin da čak niti ne znaš da takove stvari se dešavaju. I ti si samo ubogi đavo, čije mišljenje se ne računa u ništa, tko čak ga niti nema. I tko si ti, uostalom, da bi se ti miješao u politiku? Znam, znam! Čuo sam sve to puno puta. Ali onda ja pitam: Zašto ne odrađuješ svoju dužnost u tišini kad mudri čovjek ti kaže da ti i samo ti si odgovoran za ono što činiš, ili pokuša te uvjeriti da ne mlatiš svoju djecu, ili te moli po tisućiti puta da prestaneš slušati diktatore? Što biva s tvojom dužnosti, tvojom nevinom poslušnosti tada? Ne, mali čovječe, kad isitina govori, ti ne slušaš. Ti slušaš samo da bi se hvalisao. I zatim vičeš Huraa! Huraaa! Ti si kukavica i okrutan, mali čovjek; ti nemaš smisla za svoju istinsku dužnost, koja je biti čovjek i sačuvati ljudskost. Ti oponašaš mudre ljude tako loše, a bandite tako dobro. Tvoji filmovi i radio programi puni su ubijstava.
Vući ćeš sebe i svoju zloću još stoljećima što dolaze prije no postaneš svoj vlastiti gosdpodar. Ja kazujem ti zbogom da mogao bih učinkovitije raditi za tvoju budućnost, jer kad daleko sam od tebe, ti ne možeš me ubiti, i poštuješ moj rad više na udaljenosti nego na dohvat ruke. Ti prezireš bilo što što preblizu je tebi! To je zašto ti stavljaš svoje proleterske generale ili maršale na postolje; zatim, koliko god on preziran bio, ti iskazuješ mu poštovanje. I to je zašto veliki ljudi te zaobilaze u širokom luku još od praskozorja povijesti.

"To je megalomanija. Taj čovjek je očigledno bijesno lud!"
Znam mali čovječe, vrlo si brz dijagnosticirati ludilo, kad istina ti ne odgovara. Sebe smatraš "normalnim"! Ti si zatočio luđake, a svijet vode normalni ljudi. Koga onda treba optuživati za nevolje? Ne tebe, naravno: ti samo izvršavaš svoju dužnost, i tko si ti da imaš vlastito mišljenje? Znam. Nemoraš to govoriti ponovno. Nisi ti za kojeg sam zabrinut, mali čovječe! Ali kad mislim o tvojoj djeci, kada mislim kako zlostavljanjem istjeruješ život iz njih pokušavajući ih učiniti "normalnim" kao i ti, ja gotovo poželim vratiti se nazad tebi i učiniti što mogu da bih spriječio tvoje zločine. Ali također znam da si poduzeo predostrožnosti protiv toga imeujući opunomoćenike za odgoj i obrazovanje.

Želio bih da mogu te povesti na mali put oko svijeta, mali čovječe, da pokažem ti što ti, kao "apostol i otjelovljenje ljudi", jesi i bio si, i u prošlosti i u sadašnjosti, u Beču, Londonu i Berlinu. Našao bi se posvuda i prepoznao se bez teškoća, bez obzira da li si Francuz, Njemac, ili Hottentot, kad samo bi imao hrabrosti pogledati na sebe.

"On me vrijeđa, on skrnavi moju misiju!"
Ne vrijeđam te, mali čovječe, i ne skrnavim tvoju misiju. Bi'će mi više nego drago ako mi pokažeš da sam u krivu, ako mi dokažeš da sposoban si paziti na sebe i prepoznati se, ako mi možeš dati istu vrstu dokaza kakovu očekujem od zidara koji gradi kuću. Ja očekujem od njega da mi pokaže da kuća postoji i da je prikladna za živjeti u njoj. A ako ja dokažem da umjesto da gradi kuće on samo naprosto priča o "misiji građenja kuća", taj zidar teško da može imati pravo optuživati me da ga vrijeđam. U istom svjetlu, na tebi je da dokažeš da si apostol i utjelovljenje čovjekove budućnosti. Nema svrhe pokušavati skrivati se iza "časti" nacije, ili proletarijata, jer si već pokazao i previše svoje istinske naravi.
Kažem ponovno: želim ti zbogom. Trebalo mi je mnogo godina i koštalo me puno besanih, izmučenih noći. Tvoji nadolazeći vođe svjetskog proletarijata ne čine sebi stvari tako teškima. Danas su tvoji vođe, a sutra ćeš naći ih kako bruse kopiju za neki bezlični tjednik. Oni mijenjaju svoja mišljenja jednako lako kao muškarac svoju košulju. Ja ne mjenjam svoja mišljenja kao da su prljave košulje. Ja držim vjeru u tebe i tvoju budućnost.Ali obzirom da si nesposoban poštovati ikoga s kim češeš se ramenom. obavezan sam otići od tebe. Tvoja praunučad će naslijediti moje napore. Ja to znam i nije mi žao čekanja na njih da uživam plodove mog rada, baš kao što sam čekao tebe trideset godina da prihvatiš i učiniš ih korisnima. Ali ti vičeš "Huraaa, huraa" ili "Dolje kapitalizam" ili "Dolje ustav".
Prije nekih stotinu godina, oponašajući fizičare i strojograditelje, počeo si buncati da duša ne postoji. Onda je veliki čovjek došao i pokazao ti tvoju dušu, ali ti nije mogao reći kako ta duša je u usidrena u tvom tijelu. Ti si rekao: "Psihoanaliza je apsurd! To je šarlatanstvo! Urin može biti analiziran, ne duša!" Ti si mogao tako govoriti jer sve što u medicini si vidio je analiza urina. Borba za tvoju dušu nastavila se četrdeset teških godina. Znam tu borbu jer ja sam sudjelovao u njoj za tvoje dobro. Jednog dana si našao da možeš napraviti hrpu love iz razboljele ljudske duše. Bilo je dovoljno da mentalni pacijent provede sat vermena na dan s tobom tijekom nekoliko godina, i da mu naplaćuješ po satu.
Tada, i niti trenutak prije, postao si uvjeren da duše postoji. U međuvremenu, studij tvog nepostojana tijela nastavljena je potiho. Otkrio sam da je tvoja duša funkcija tvoje životne energije; drugim riječima, da tijelo i duša su jedinstvo. Slijedeći tu indiciju, nadalje sam otkrio da tvoja životna energija se isteže kad osjećaš se sretnim i voljenim, a stišće kad patiš od aknsioznosti. Petnajst godina si ignorirao me. Ali ja sam nastavio duž istih puteva i otkrio da ta životna energija, koju ja zovem "orgone" također postoji u atmosferi izvan tvog tijela. Uspio sam vidjeti ju u mraku i smisliti aparat kojim ju mogu povećati i učiniti vidljivom u bljeskovima. Dvije godine, dok ti si igrao na karte ili pričao političke besmislice, ili mučio svoju ženu i malo dijete, ja sam potrošio mnoge sate na dan u mraku, verificirajući moje otkriće tvoje životne energije. Malo po malo našao sam načina demonstrirati to drugima, i postalo je evidentno da oni su vidjeli istu stvar kao što sam i ja.
I sad, ako se desi da si liječnik koji vjeruje da psiha je izlučevina endokrinih žlijezda, ti govoriš jednom od mojih pacijenata kojeg sam ja bio kadar liječiti, da je moj uspjeh zahvaljujući "sugestiji". Ako se desilo da patiš od opsesivnih sumnji i da se bojiš mraka, ti kažeš da fenomen koji je upravo bio promatran je proizvod sugestije, i da si se osjećao kao da prisustvuješ spiritualističkoj seansi. To način kakav ti jesi, mali čovječe! Godine 1946. ti činiš besmislene tvrdnje o duši, samopouzdano jednako kao što si ju nijekao u 1920. Ti si još uvijek isti mali čovjek. U 1984. ti nećeš oklijevati praviti novac iz orgona i klevetati, ismijavati obezvređivati neku drugu istinu, baš kao što si klevetao, ismijavao i obezvređivao otkriće duše ili kozmičke energije. I ti ćeš nastaviti ravno tako biti malim čovjekom, "kritičnim" malim čovjekom, uobičajeno derućim huraa, huraa. Sjećaš li se kako si ismijavao otkriće da Zemlja ne stoji mirno nego da se vrti oko svoje osi i okreće oko sunca, govoreći da kad bi to bila istina, čaše na konobarevu pladnju bi se tresle i pale dolje. Bilo je to prije nekoliko stotina godina, mali čovječe. Naravno da si zaboravio. Sve što znaš o Newtonu je da je vidio jabuku kako pada sa stabla, i o Rousseau, da se htio vratiti natrag prirodi. Od Darwina si uzeo samo "borbu za opstanak", ali ne i činjenicu da si potomak majmuna. I Goetheova Fausta, kojeg više nego rado citiraš, ne razumiješ ništa više nego mačka razumije matematiku. Ti si glup i umišljen, isparazan i majmunolik, mali čovječe. Sa smrtonosnom sigurnošću ti promašuješ suštinsko i držiš se varke. Rekao sam ti to već prije. U tvojim knjižarama ti izlažeš deluxe izdanja knjiga o tvom Napoleonu, tom malom čovjeku u zlatnoj pletenici koji nije ostavio svijetu ništa osim opće vojne obaveze, ali u nijednoj od tvojih knjižara nije moguće naći primjerak mog Keplera s njegovim ranim zbližavanjima tvojim kozmičkim podrijetlima. To je zašto ti jesi i ostaješ u gnoju, mali čovječe. To je zašto ti ustrajavaš u vjerovanju da sam ja potrošio dvadeset godina zabrinutosti i bolova, da ne spominjem novac, pokušavajući te uvjeriti u postojanje kozmičke energije putem "sugestije". Ne, mali čovječe, žrtvujući tako puno, ja sam zapravo naučio liječiti kugu u tvom tijelu, Ti mi ne vjeruješ. U Norveškoj čuo sam te kako si rekao, "Bilo tko, tko potroši toliko novaca na eksperimente, je doslovce lud". Shvatio sam te, Ti sudiš mene po sebi. Ti si kadar samo uzimati, ti ne možeš dati. To je zašto tebi nije ništa više zamislivo da je moguće da čovjek nađe svoju najveću radost dajući nego što ti je moguće potrošiti tri minute sa suprotnim spolom bez da počneš jeb...
Ti kradeš blagoslove života. Poštovao bih te da si veliki kradljivac, ali ti si mali, kukavički kradljivac. Ti si prefrigan i snalažljiv, ali jer tvoj um je zaštopan ti ne možeš stvarati. Ti ukradeš kost i otpužeš podalje da bi glodao ju. Freud ti je jednoć to rekao. Ti okupljaš se oko voljnog, radosnog davatelja i isišeš ga dok se ne osuši. Ti trpaš sebe prepunog njegovog znanja, njegove veličine, ali ti ne možeš probaviti ono što si pojeo. To izlazi ravno van u govna i smrdi ogavno. Ili da bi sačuvao svoje dostojanstvo nakon svoje krađe, ti psuješ žrtvu, nazivajući ga luđakom ili šarlatanom ili pedofilom.
Da, "pedofilom"! Sjećaš li se, mali čovječe (bio si predsjednik znanstvene organizacije u to doba), kako si klevetao me, govoreći ljudima da sam ohrabrivao moju djecu da promatraju seksualni čin? Ja sam bio upravo objavio moj prvi članak o genitalnim pravima djece. I drugi put, sjećaš li se (desilo se da si bio predsjednik "za neku vrstu kulture" u Berlinu) kako si širio glasine da sam odvodio teenage cure u šumu mojim autom da bi ih zaveo. Nikad nisam zaveo teenage curu, mali čovječe. To je tvoj prljavi um, ne moj. Ja volim moju suprugu ili moju ženu; ja nisam kao ti, koji sanja o zavođenju malih djevojčica u šumi jer nisi sposoban voljeti svoju ženu.
A ti, mala adolescentska curo, zar ne sanjaš o nekoj filmskoj zvijezdi? Zar ne nosiš njegovu fotografiju u krevet navečer? Zar ne prikradaš mu se, tvrdeći da si preko osamnajst, i zavodiš ga? I onda šta? Zar ne odvlačiš svoju filmsku zvijezdu i optužujuš ga za silovanje? On ili je oslobođen ili osuđen, a tvoje babe ljube ruke velike filmske zvijezde! Ti shvaćaš, mala curo!
Ti s htjela spavati sa slavnom filmskom zvijezdom, ali nisi imala hrabrosti napraviti to na svoju vlastitu odgovornost, pa si svalila krivnju na njega, ti jadna silovana mala stvari. Ili, što se toga tiče, ti jadna silovana ženo, koja doživljava više zadovoljstva sa svojim šoferom nego sa svojim suprugom. Nisi li ti zavela svog Crnca šofera, čija seksualnost je još uvijek bliska Afričkoj džungli? Nisi li ti, mala bijela ženo? I poslije, nisi li ti njega optuživala za silovanje, ti jadna bespomoćna stvari, ti "žrtvo primitivne bestijalnosti"? Ne, naravno da ne, ti si čista i bijela, članica "Kćeri Ove, One, ili Neke Druge Revolucije", Sjevernjakinja ili Južnjakinja, čiji djed je postao bogat dovlačeći Afričke Crnce iz slobodne džungle u Ameriku u lancima! Kako nevina, kako čista, kako bijela, kako daleko od bilo kakove žudnje za crnim mesom, ti jadna mala ženo! Ti bijedna kukavice, ti mostruozni proizvodu bolesne rase lovaca na robove, ti potomče okrutnog Cortésa, koji je namamio tisuće vjerujućih mu Asteka u klopku i ubio ih.
Ah, ti jadna kćeri ove, one ili neke druge revolucije! Što znaš ti o čežnjama otaca Američke Revolucije, ili o Lincolnu, koji je oslobodio tvoje robove - dočim si ti promptno bacila ih na "slobodno tržište" ponude i potražnje. Pogledaj se u ogledalo, ti čestita, čedna kćeri crveno-bijelo-i-plavo revolucije. Znaš li što ćeš vidjeti? "Kći Ruske Revolucije"!
Da si barem jednom bila kadra dati muškarcu ljubav, životi mnogih Crnaca, Židova, i radnika bili bi sačuvani. Baš kao što u djeci ubijaš sve što je živo u vama samima, tako u Crncima ubijaš svoje vlastito približavanje ljubavi, svoje fantazije zadovoljstva koje su degenerirale u frivolnu pornografiju. Koji ponor pakosti u tvojim umrtvljenim seksualnim organima se umnaža! Ne, kćeri ove, one ili neke druge revolucije, nemam želje postati javni tužilac ili pročelnik. Ostavljam to tvojim punjenim životinjama u haljinama i uniformama. Ja volim moje ptice i moje jelene i moje jazavce, koji su bliski Crncima. Ja mislim na Crnce u džungli, ne one u Harlemu s njihovim krutim ovratnicima u zoot odijelima. Ne na debele, nakinđurene Crnkinje, čija frustrirana žudnja je bila preobražena u pretičak mesa ili religije. Ja mislim na vitka, gipka tijela djevojaka s otoka južnih mora koje dopuštaju biti jebane vama, seksualnim svinjama ove, one ili neke druge vojske, nesvjesnima da ne povlačite nikakovu razliku između njihove čiste ljubavi i onog što bi vi očekivali naći u Denverskom bordelu.
Da, mala bijela ženo, ti žudiš za živim bićem koje još nije shvatilo da je ekploatirano i prezreno. Premda tvoj njemački premac, kći Germanske rase, je prestala funkcionirati, ti si još uvijek s nama kao Ruska kći trijumfantne radničke klase ili kao kći Američke Revolucije. Ali za pet stotina ili tisuću godina, kad zdravi mladi muškarci i žene s njihovim zdravim tijelima nauče njegovati ljubav i čuvati ju, ništa neće ostati osim smiješna sjećanja.
Nisi li ti, mala kancerogena ženo, zanijekala svoje koncertne dvorane Marian Andreson, koja je sam glas života? Dugo nakon što svi tragovi budu nestali sa ovog planeta, ime Marian Anderson će pjevati stoljećima. Ne mogu si pomoći čuditi se da li Marian Anderson također misli stoljećima unaprijed, i da li zabranjuje svojem djetetu uživati ljubav. Ne znam. Život ima svoje vlastite ritmove i sezone. On se zadovoljava onima koji dopuštaju živjeti i nema potrebe za tobom, kancerogena mala damo.
Ti si propagirala mit da ti si "društvo", mala ženo, i tvoj mali muškarac je progutao to. Ti nisi društvo. Da, ti najavljuješ svakoga dana u velikim židovskim i kršćanskim novinama da tvoja kći će prigrliti muškarca, ali nitko u svom zdravom razumu nije zainteresiran. "Društvo" je drvodjelja i zidar i vrtlar i učitelj i doktor i tvornički radnik i ja sam. Mi smo društvo, a ne ti, ti ukočena, kancerogena, krinka ženo! Ti nisi život, ti si njegovo najveće prokletstvo. Ali ja shvaćam zašto se nisi zatvorila u svoju tvrđavu sa svim svojim novcem. Imajući u vidu malenost drvodjelja i vrtlara i doktora i učitelja i zidara i tvorničkih radnika, niti jedan drugi put nije ti bio otvoren. Usred te kuge, bila je to najmudrija odluka koju si ikada učinila. Ali šta s tvojom konstipacijom, tvojom utrobom, tvojom krinkom, tvojom negacijom života, malenost je postala tvoja druga narav. Ti si nesretna, jadna mala žena, jer tvoji sinovi postaju psi, tvoje kćeri odrastaju da budu kurve, tvoj muž se suši, tvoj život trune i tvoje tkivo zajedno s njim. Ne možeš meni pričati nikakove bajke, mala kćeri revolucije. Vidio sam te golu!