Ljudi dok su prije negdje čekali, neki red, su više komunicirali nego danas, družili se. Danas vidim oko sebe ljude koji skroz tipkaju po tim mobitelima. Ok ako moraš poslati poruku, nazvati nekoga, ali baš stalno tipkati nervira. Pogotovo kad oko mene stane nekoličina njih, dobivam napadaje od tolikih mobitela >.< Još oni slučajevi koji hodaju ulicom i pričaju sami sa sobom XD ono nešto novo što se stavi u uho, mislim, šta je tu prirodno? Gledam oko sebe same čudake, koji nemaju života pa utjehu traže u novoj tehnologiji. Događalo mi se da sam otišao na kavu gdje će neki prije tipkati nešto, nego gledati u oči i razgovarati. Takvo ponašanje je baš nekulturno. Onda neka takvi odu doma, tipkaju na računalu, jer isto im je. Dođu na kavu i ponašaju se kao da su sami tamo, sa svojim tehno stvarčicama, a okolo njih ljudi. Helou,tu sam? Obrati mi se, reagiraj, odgovori nešto. XD Kao da pričam sa automatima, a ne sa ljudima. Kad izvadim pare odmah funkcioniraju, kad nema para onda je potrgan. I onda se čudim što se ljudi otuđuju jedni od drugih. Pa eto, dokaza. Jako veliki napredak i poboljšanje načina života. Jedna obitelj sjedi u jednoj sobi i svi tipkaju nešto, a nitko ništa ne govori, niti se pogledaju, niti se pozdrave. U istoj prostoriji i komuniciraju preko mobitela. Bolesno, ha?
Biti će bolje, vjerujem u to. Kad nestane struje, potrgaju se baterije onda bude veselo. Panika, panika i smijeh sa strane.