Caernon i roby1819 u www.gay.hr/forum/36273/ucjena-gay-slikama#read su ponovno otvorili trajnu bolnu točku ne striktno str8 osoba: coming out. Premda se tema može doimati prežvakanom, i sve se o tome zna, ono što jeste stvarnost, jeste da stalno dolaze nove generacije, koje se iznova susreću s problemom. tema koja će biti bolnom točkom dokle god bude postojalo društveno zanimanje za upravljanje ljudima putem roda i spola.

Početi ću s dvije, naizgled suprotstavljene rečenice:
[quote]Ormar je tumor, i sad je metastazirao. Deal with it properly or you'll just do more damage.[/quote]
[quote]Riječi poput "ormar je tumor" u meni izazivaju ogromnu količinu bunta budući da je taj izraz pun predrasuda prema osobi i njenom ponašanju, osjećajima i doživljavanju...[/quote]

Da li su ta dva, formalno međusobno isključiva, stava baš sasvim isključiva?

Naime, dok se ja slažem s konstatacijom
[quote]Nitko, ama baš nitko, nema razlog ni pravo da nas outa.[/quote]
objektivna činjenica jeste da se to dešava, i to sasvim protivno našoj volji.

Ali, ako k tome dodate ono što se zove prinudna heteroseksualnost kao norma ili mjerilo kojim se ljudi mjere, tada se dolazi u situaciju da ne postoji jedna osoba u koju se može uprijeti prst, koja nas je out-ala. Ta situacija nastupa za svakoga tko nije striktno str8, kad prijeđe drušveno dopustivu granicu ne zasnivanja heteroseksualne obitelji: približno životno doba od 27 godina.

Jednom kad ste prešli tu famoznu granicu, ili jeste u heteroseksualnoj, formaliziranoj ili ne formaliziranoj, ali barem za okolinu jasno vidljivoj, vezi, ili niste u vezi koju okolina nameće kao normu. Ako niste, tada nastupa problem, koji nakon "dobronamjernih" gurkanja u takovu vezu, prelazi u noćnu moru: niste out, ali [u]svi[/u] podrazumijevaju da s vama nešto nije u redu. Gradacija toga "nije u redu" je različita. I reakcije, isto tako.

Jedan od najvažnijih aduta ostajanja u ormaru jeste strah od reakcije okoline. Jednom kad se prijeđe ta famozna granica za obaveznu heteroseksualnu javno vidljivu vezu, na žalost, razlog za strah nestaje: reakcija postaje [u]stvarna[/u]. Gubitak porodice? O, da, itekako. Gubitak posla? O, da. Itekako. Neće vam reći da niste kvalificirani, loši, ili ne znam što. Ali ćete ostati bez posla. Kad dođete na razgovor, pitati će vas, jeste li oženjeni/udani? I uzgred će vam reći da osim vas postoje i drugi kandidati koje moraju razmotriti ...

Dakle, što vi mislite o tome?