Zasto hrvatski umjetnici slabo kritiziraju hrvatsku stvarnost?
Ne sjecam se kad je zadnji put neki glazbenik, pjevac, reper, slikar, kipar, glumac, reziser itd. stvorio djelo koje je inspirirano nekim problemom u Hrvatskoj, a ima toliko stvari koje u Hrvatskoj ne funkcioniraju i o kojima bi se nesto moglo reci.
Radi li se o nedostatku hrabrosti? Strahu od gubitka sponzorstva i angazmana s drzavom? Nedostatku inspiracije? Ili su jednostavno svi redom konformisti i/ili larpurlartisti?