Da li biste uopće ustupili neki bitan osobni predmet što vam je značio ili bi ga radije pustili da kupi prašinu pa sa vremenom ga pospremili u kutiju, ili možda ima posebno mjesto u vašem domu?
Što mislite o ovom vidu posvećenosti propalim ljubavnim vezama? Da li je potrebno isticati ono što je prošlo i predstavljali prošlost, da je nešto moglo biti, a prekinulo se?