Inicijalno sam htio nazvati temu Queer Zagreb antologija. Ali to bi bilo ograničavajuće, premda njihovih deset izdanja QueerZagreb festivala je obilježilo dio borbe na pravo javnosti ne striktno heteronormativnih osoba, kao i meni dragi niz od dvije sezone Queer Subota Petkom (i Subotom) od jeseni 2005. do jeseni 2007.

Zatim sam htio nazvati Celluloid Closet, kako je Vito Ruso nazvao svoju knjigu. Vito Ruso je prvi shvatio važnost celuloidnih snova u ohrabrivanju neheteronormativne publike još od 1972., a posebice u jeku pandemije AIDSa svojim projekcijama queer filmova u prostoru napuštene vatrogasne stanice u downtown New Yorku.

Međutim, na kraju mi je pao na um film koji po mojoj logici spada ovdje, premda možda nije sasvim po definiciji queer: Fantom slobode, Luisa Buñuela. I tako sam se odlučio na tu varijantu koja daje dovoljno prostora za sve one, kako ameri kažu "maverick" iskorake iz heteronormativnosti koji su postojali i prije nego smo se mi rodili.

Filmova koji su tražili prije svega intelektualnu, a zatim i sasvim svakodnevnu hrabrost za osmisliti i na koncu i uspjeti staviti na filmsku vrpcu. Neki od tih umjetnika su doživljavali čak i fizička zlostavljanja. Pier Paolo Pasolini je završio život naprasno prije svog biološki određenog kraja. Pa ipak, usuđivali su se ostaviti sjećanje za budućnost.

Lista ovih filmova je mišljena za one hrabre koji se ne plaše staviti pod znak pitanja ono što im se svakodnevno servira kao istina, pogotovo kao neupitna istina. Lista koja je mišljena biti nepotpuna i time poslužiti kao poticaj za dalja istraživanja autora i tema. Dakle, za većinu nije.

N.B. Većinu naslova se može naći u udruzi Domino / QueerZagreb, u Zagrebu, Kranjčevićeva 11, dvorište