Oke, znači, pretpostavljam da tu ima nekih dragih ljudi s kojima se može o ovome pričati, razmijeniti neke misli s obzirom da ću inače samo trošiti vrijeme na odobravanje slika i MaloLOL sekciju na forumu. Nego, moj problm nije u biti coming out. Svi ljudi koji me znaju imaju prilično jasnu sliku o meni and all, oko nje sam prilično nediskretan i sve to skroz dobro funkcionira. Problm je što se to moje konačno 'otkrivenje' kao dogodilo unutar zadnjih godinu i pol u kojima sam prilično zbunjen oko načina na koji ja sebe mogu realizirati kao osobu, kako, gdje, kada...(iako u zadnjih dvije godine mogu reći da sam ful zadovoljan sa sobom kao osobom u koju sam se konačno eto razvio, a što je najbolje, s time se u potpunosti slaže i obitelj -izuzev babe, al ona je jehovin svjedok pa ono..) a s obzirom da sam prevalio polovicu dvadesetih i da po ljudima ovdje sada mogu kao samo žaliti za svime što sam u bitnome propustio jer sam mislio da sam samo neobičan il neugodan il generalno zbunjen zanima me baš kak vi stojite s tim kasnim bloomanjem? brijem da sam zadnjih nekoliko godina bio dosta fokusiran na studiranje i kojekakve druge stvari i nisam u prilici bio steći ikakvo srastanje sa zajednicom u kojoj bi mogao pristupiti nekom i stvarno pričati o stvarima, upoznavati se, kao i išta dalje od toga i sad sam znači u tom nekom limbu bezveznom gdje su mi -eto- forumi i, ne znam, tinderi, grinderi prilika da popričam s nekim, jer sam pre nenasrtljiv da sad ja dvadesetišestinešto idem okolo barit neke klince haha, mislim ne znam, jel postoji tu neki savjet koji se neće svodit na neki udžbenik-self-help bs? jer, jasno je, moji frendovi su prestrejt da me prate u nekakav klub il nesto, a ja sam pre (jednostavno pre) da se zaletim nekud sam. to su znači sve sve opcije? il ima nekih drugih priča? jel to kao, strpljenje? cheers pipsi!