U grupi na facebooku "Ateisti i agnostici Hrvatske" naletio sam na zanimljiv komentar koji u potpunosti prikazuje moje mišljenje o tome treba li poštivati tuđu religiju i ne ismijavati ju. Komentar prenosim u nastavku u cijelosti. Kakva su vaša mišljenja?

Tekst je poduži, a ja bi kao zaključak izvukao:

Mislim da kada bih to poštivao, nesumnjivo bih doprinosio gluposti i neznanju ljudske rase, a to je jedna stvar koju ne želim na svojoj savjesti.

Ako kritiziraš religiju, svako malo netko će reći sasvim neutemeljeno: "Možda ne vjeruješ u boga, ali mogao bi pokazati malo više poštovanja za ljude koji vjeruju". I možda ćeš razmišljati: Zapravo, možda su u pravu. Ne bi škodilo pokazati malo poštovanja. Na kraju krajeva nitko ne voli da mu se kaže da je njegova religija zabluda i smeće i sila zla u svijetu, i da ono što se naziva vjerom je zapravo strah preobučen u vrlinu, i da njihova djetinjasta vjerovanja unazađuju cijelo čovječanstvo. To je nešto što svakoga može uvrijediti. Zaista, možda bih mogao pokazati malo više poštovanja. Jedina sitnica u svemu tome je da ne osjećam ni mrvicu poštovanja. Pokušao sam, zaista jesam, i osjećam se užasno zbog toga, ali poštovanje jednostavno ne postoji. Pretpostavljam da bih mogao lagati sebi i pretvarati se zbog tuđih osjećaja, svi znamo kako osjetljivi i nježni ljudi mogu biti danas, ali suha istina je da me nije uopće briga za njihove osjećaje, niti najmanje. I naravno, shvaćam da je težina svega toga na mojoj svijesti, ali sva sreća, moja svijest zna kada je zlostavljana i manipulirana tako da ni njoj nije stalo. Moja svijest zna da ne postoji razlog na zemlji da bi itko na ovom planetu poštivao religiju na bilo koji način. Zaista, religija pruža mnoštvo dokaza i daje nam razloga da je ne poštujemo do točke potpunog vrijeđanja. I zaista iskreno, činjenica je da religija dobiva tako malo uvreda u odnosu na to koliko zaslužuje, mogu samo govoriti o nevjerojatnoj toleranciji, suzdržanosti, i dobrim namjerama ateista i sekularista gdjegod. Tako, ako ste religiozni, i ako razmišljate o zahtijevanju više poštovanja za svoja vjerovanja, molim imajte na umu da vi i vaša religija već dobivate mnogo više poštovanja nego što zaslužujete. Vaša vjera je sprdnja. Vaš bog je sprdnja. On je tako apsurdan, on je sramota čak i za one ljude koji ne vjeruju u njega. I on i vi, i dalje trebate dokazati. Do sada, niti jedan dokaz nije predstavljen, niti izgleda da će biti, kao što svi znamo, tako da poštovanje, bojim se, ne dolazi u obzir. Najboljem što se možete nadati je zabavno nevjerovanje, i to bi moglo biti u dobrim danima. Kažu da možete u potpunosti razumjeti vjeru kad imate vjere, što mislim da znači, kada suspregnete svoje sposobnosti kritiziranja i hipnotizirate se da vjerujete hrpu fašističkih besmislica o vašoj vječnoj duši tada ćete razumjeti vjeru. Pa, sigurno vjerujem da je tako. Trgovci vjerom vole se postaviti iznad pitanja tvrdeći da njihova vjera nadilazi razum, upravo ono na što se pozivamo. Baš zgodno. Da, vjera nadilazi razum na način na koji kriminalac nadilazi zakon. Riječ "nadilaziti" veoma je popularna među religijskim varalicama jer oni nikada ne moraju precizno objasniti što misle, osim nekog uzvišenog stanja razumijevanja dublji od čistog razuma, koji je sirov i jednostavan pored suptilnosti i dubine vjerovanja bez dokaza. Ako čujete starog svećenika (a čut ćete) kako koristi riječ "uzvišen" kako bi objasnio bezvezarije koje tvrdi da vjeruje, tada znate dvije stvari; Prva: on nema pojma što priča, i druga: on također ne želi da vi znate o čemu on priča. Vjera uopće ne nadilazi razum. Vjera izbjegava razum. Ona bježi od razuma jer razum ugrožava taj komforan balončić iluzije, tako da vjera diskvalificira razum na način na koji nizozemski sud diskvalificira istinu i svjedoke zbog istog razloga.

Ako ste vjernik, vaša vjera dozvoljava da usvojite skup vjerovanja koja uopće nemaju smisla, znajući da nećete biti vrednovani po tome imaju li smisla, nego po količini pobožnosti koju pokazujete vjerujući. Drugim riječima, vaša spremnost da zanemarite stvarnost postaje mjera vaše vrline. Nije ni čudo da je vjera popularna. Ali koju cijenu plaćate zbog ove vrline. Uvjereni ste da je vjerovanje u nemoguće vaša jedina nada. Kako se to dogodilo? I da je vaš smisao da slavite nešto što je izvan vašeg razumijevanja, definirano, i dostupno samo kroz posrednika.

"...Vaše misli, vaše riječi i vaš identitet nisu više samo vaši da odlučujete, nego su predmet dopuštenja onih koji su postavljeni kao autoritet nad vama kroz vašu vjeru, ljudi koji su vam rekli da ste rođeni s nečim pogrešnim u vama (ma dajte!) u stanju grijeha, ni manje ni više, stanje koje može biti izliječeno samo potpunom pokornošću i odanošću njima (iznenađenje) od trenutka vašeg rođenja do trenutka smrti. I ako to sve ne ugađa vašem egu (a zašto bi?) ne brinite; možemo to nazvati specijalnim imenom kako bi ste se osjećali bolje i uvjeriti vas da vam je ipak ostalo nešto dostojanstva. Nazovimo to vjerom, i hajdemo reći da je to najviša i najplemenitija i profinjenija od svih vrlina, i pretvarajmo se da dolazi iznutra, iako svi znamo da ništa što je vezano za vašu religiju ne dolazi iznutra jer bi vam to dalo snagu i slobodu, dvije stvari koja vaša religija želi što je moguće dalje od vas. Vjera je klinč koji svećenstvo ima nad vama. Ona je nevidljivi konop oko vašeg vrata kojim vas vuku niz cestu kojom oni žele da putujete, za njihovo dobro, ne vaše. To je slijepa ulica. Ta riječ je ropstvo. To je riječ kojom vjerujete ono što vam je rečeno da vjerujete bez osjećaja da vam je rečeno da vjerujete, ali rečeno vam jeste, i možete se prestati pretvarati kad god želite. To nije vrlina; ni najmanje. To je odricanje stvarnosti. To je suludi čin samohipnoze. To je kukavički način suočavanja. To je lakovjernost s oreolom. I skrivanje iza toga je kao pretvaranje da ste invalid. Tako da ne razumijem što je to što bih trebao poštovati. Čini se da bih trebao biti neka vrsta moralnog čovjeka od gume da bih poštivao nešto tako štetno, nešto čije postojanje ovisi o ograničenosti uma, i što zaista vuče čovječanstvo u pogrešnom smjeru, dajući nam lažne ideje o nama samima i prirodi stvarnosti. Mislim da kada bih to poštivao, nesumnjivo bih doprinosio gluposti i neznanju ljudske rase, a to je jedna stvar koju ne želim na svojoj savjesti. Bez uvrede. Mir."
Pat Condell